Falkuša

Povijesni ribarski brod čije je ishodište duboko u vremenu, vjerojatno u antici, a u proteklom mileniju, sve do sredine 20. stoljeća, održali su ga komiški ribari te komiški i korčulanski brodograditelji prilagodivši ga uvjetima ribolova i navigacije na pučinskim otocima Jadrana.

 

VIS – JONIJEV OTOK 

Ovo je priča o središnjem otoku Jadranskog mora, priča o otoku Visu koji je od vremena mitskih plovidbi Sredozemljem bio raskrižje morskih putova. Možda je upravo ta činjenica bila presudna što je ovaj otok povezan s imenima dvaju mora: i Jadranskoga i Jonskoga. Naime, prema imenu ilirskoga vladara otoka Visa koji se zvao Jonio, čiji je lik ostao sačuvan na kovanici isejskoga novca, Jonsko je more dobilo svoje ime, a u Jonijevo vrijeme (5. stoljeće prije Krista) tim se imenom nazivalo i Jadransko more. Ime Jadranskoga mora povezano je pak s imenom Jonijeva oca Adrie. Otac prvog poznatog kralja na istočnoj obali Jadranskog mora – otac isejskog vladara Jonija, osnovao je grad Adriu na istoimenoj rijeci. Prema Theopompu, grčkom povjesničaru iz 4. stoljeća pr. Kr., Jadransko je more dobilo ime po rijeci Adria od grč. Aδρίας (Adrias) kako se nazivala današnja rijeka Tartara koja se ulijeva u deltu rijeke Po, a koja je tako nazvana  po imenu oca isejskog (viškog) vladara Jonija.

 

DIOMEDOVA ROTA

Imenom lika Homerove Ilijade, imenom  Diomeda – junaka trojanskog rata, koji poslije pada Troje  traži  utočište  na obalama Jadrana, nazvan je pomorski put  što  spaja  poluotok Gargano s Hiličkim poluotokom (Punta Planka – Diomedov rt) kod  Šibenika. Na  tom,  u  starom i srednjem  vijeku, najfrekventnijem transjadranskom  pomorskom  putu  nalazi  se otok Issa (Vis) tada najveće raskrižje morskih putova na  Jadranu i ishodište urbane civilizacije na istočnoj obali Jadrana. Stari  zapisi  u  kojima  se  povijesne   činjenice ponekad isprepleću s mitovima i legendama  te  arheološki  nalazi  u otočkoj zemlji i njegovu podmorju, spajaju se u mozaik u kojemu se nazire iskon jednog malog, a tako moćnog  insularnog svijeta čiji će povijesni značaj  i  sudbina  biti  kroz  svu njegovu povijest određeni morem i plovidbom.

Na toj Diomedovoj roti proteklog su milenija plovile komiške falkuše s maestralom u kvartir krmeni prema Palagruži i vraćale se u Komižu s punim barilima posoljenih sardela jedreći s jugom također u krmeni kvartir. Idealan smjer puhanja dominantnih jadranskih vjetrova maestrala i juga omogućio je milenijski kontinuitet plovidbe na Diomedovoj roti.

Kao pomorski narod, grčki kolonisti donijeli su  iz  svoje domovine Sirakuze  na  otok  Vis  ne  samo  visoko  razvijeno umijeće brodogradnje  i  pomorstva,  već  i  svoje  ribolovno umijeće. O tome svjedoče neki arheološki nalazi na  Visu  kao što su keramički utezi za mreže i  kovane  udice  od  bronce, lik dupina na reversu isejskoga novca i u mozaiku poda  rimskih  termi u Visu te likovi riba na isejskim vazama.