Povijesni ribarski brod čije je ishodište duboko u vremenu, vjerojatno u antici, a u proteklom mileniju, sve do sredine 20. stoljeća, održali su ga komiški ribari te komiški i korčulanski brodograditelji prilagodivši ga uvjetima ribolova i navigacije na pučinskim otocima Jadrana.
VIS – JONIJEV OTOK
Ovo je priča o središnjem otoku Jadranskog mora, priča o otoku Visu koji je od vremena mitskih plovidbi Sredozemljem bio raskrižje morskih putova. Možda je upravo ta činjenica bila presudna što je ovaj otok povezan s imenima dvaju mora: i Jadranskoga i Jonskoga. Naime, prema imenu ilirskoga vladara otoka Visa koji se zvao Jonio, čiji je lik ostao sačuvan na kovanici isejskoga novca, Jonsko je more dobilo svoje ime, a u Jonijevo vrijeme (5. stoljeće prije Krista) tim se imenom nazivalo i Jadransko more. Ime Jadranskoga mora povezano je pak s imenom Jonijeva oca Adrie. Otac prvog poznatog kralja na istočnoj obali Jadranskog mora – otac isejskog vladara Jonija, osnovao je grad Adriu na istoimenoj rijeci. Prema Theopompu, grčkom povjesničaru iz 4. stoljeća pr. Kr., Jadransko je more dobilo ime po rijeci Adria od grč. Aδρίας (Adrias) kako se nazivala današnja rijeka Tartara koja se ulijeva u deltu rijeke Po, a koja je tako nazvana po imenu oca isejskog (viškog) vladara Jonija.
DIOMEDOVA ROTA
Imenom lika Homerove Ilijade, imenom Diomeda – junaka trojanskog rata, koji poslije pada Troje traži utočište na obalama Jadrana, nazvan je pomorski put što spaja poluotok Gargano s Hiličkim poluotokom (Punta Planka – Diomedov rt) kod Šibenika. Na tom, u starom i srednjem vijeku, najfrekventnijem transjadranskom pomorskom putu nalazi se otok Issa (Vis) tada najveće raskrižje morskih putova na Jadranu i ishodište urbane civilizacije na istočnoj obali Jadrana. Stari zapisi u kojima se povijesne činjenice ponekad isprepleću s mitovima i legendama te arheološki nalazi u otočkoj zemlji i njegovu podmorju, spajaju se u mozaik u kojemu se nazire iskon jednog malog, a tako moćnog insularnog svijeta čiji će povijesni značaj i sudbina biti kroz svu njegovu povijest određeni morem i plovidbom.
Na toj Diomedovoj roti proteklog su milenija plovile komiške falkuše s maestralom u kvartir krmeni prema Palagruži i vraćale se u Komižu s punim barilima posoljenih sardela jedreći s jugom također u krmeni kvartir. Idealan smjer puhanja dominantnih jadranskih vjetrova maestrala i juga omogućio je milenijski kontinuitet plovidbe na Diomedovoj roti.
Kao pomorski narod, grčki kolonisti donijeli su iz svoje domovine Sirakuze na otok Vis ne samo visoko razvijeno umijeće brodogradnje i pomorstva, već i svoje ribolovno umijeće. O tome svjedoče neki arheološki nalazi na Visu kao što su keramički utezi za mreže i kovane udice od bronce, lik dupina na reversu isejskoga novca i u mozaiku poda rimskih termi u Visu te likovi riba na isejskim vazama.